Ličnost godine – Saša Janković

13.januar 2016. Tamara Skrozza

Zašto im smetam

Širok je i preširok dijapazon uvreda, konstrukcija i neistina koje su tokom 2015. bile upućene iz vrha vlasti na adresu zaštitnika građana Saše Jankovića. Vređan je i proganjan javno – sa skupštinske govornice, na naslovnim stranama, na konferencijama za novinare, u intervjuima. Istovremeno, Saša Janković je tokom 2015. dobio i najznačajnija priznanja za svoj rad: između ostalog, nagrađen je francuskim Nacionalnim ordenom za zasluge u rangu viteza. Svojevrstan je apsurd da se i jedno i drugo dogodilo s istim razlogom: zato što je radio svoj posao. Od 2007. kada je stupio na dužnost, Saša Janković se bez ikakvih ustupaka i izuzetaka bavio onim što je u opisu posla zaštitnika građana, ne brinući pritom koga će da naljuti, kome će da se zameri i ko bi to možda mogao pogrešno da protumači. To je naročito došlo do izražaja baš tokom 2015, kada je mnogima "stao na žulj", pre svega insistiranjem na nepravilnostima u radu Ministarstva odbrane i bezbednosnih službi. U obrazloženju odluke da Sašu Jankovića proglasi za Ličnost godine, uredništvo "Vremena" navelo je da je on u više navrata "postavljao ključna pitanja i nametao važne teme od javnog interesa za građane Srbije", da je "svoj posao radio beskompromisno i hrabro" i da je uprkos "medijskom i političkom linču kakav Srbija u svojoj skorijoj istoriji nije videla", njegova kancelarija i dalje radila visokoprofesionalno i u službi javnog interesa. U intervjuu za "Vreme" Saša Janković objašnjava kako mu je to sve pošlo za rukom, ko su mu najveći neprijatelji, šta su mu ciljevi, ali opisuje i svoj životni put – detinjstvo i mladost, odlazak na ratište, iskušenja, odluku da ne ode odavde, ličnu motivaciju. Bilo je tokom tog razgovora priča o ljudima koje pamtimo, o onima koji su još uvek tu, o onima koji misle da su jači od zakona, baš kao i o porodici, o jednom psu, muzici i pozorišnoj predstavi na koju će možda otići u društvu – Aleksandra Vučića.

Intervju – Vladimir Cucić, Komesar za izbeglice i migracije

16.decembar 2015. Mirko Rudić

Nije nas iznenadila migrantska kriza

"Dok Nemačka prima izbeglice – izbeglice će biti u tranzitu. Kad Nemačka zatvori granice – zatvoriće ih svi. U tom trenutku će se sigurno ustanoviti neke obaveze, kvote ili kako će se već to zvati, pa će svaka zemlja morati da primi određeni broj ljudi. U tom pravcu se pripremamo i razvijamo sistem"

Tribina nedeljnika "Vreme" i foruma ZFD – »20 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma«

16.decembar 2015. Sanja Šojić

Loše sa Dejtonom, još gore bez njega

Šta je najveći doseg Dejtonskog sporazuma, a šta su njegov najveći nedostaci, kako su tokom dve decenije tumačeni duh i slovo ovog akta potpisanog u Parizu 14. decembra 1995, da li je moguće da se izmeni, da li su bez njega održivi jedinstvo i stabilnost Bosne i Hercegovine, neka su od pitanja na koje su na tribini "20 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma" pokušali da daju odgovore profesor Nenad Kecmanović, urednik BIRN-a za BiH Srećko Latal, pisac i novinar Muharem Bazdulj i moderator Filip Švarm, odgovorni urednik nedeljnika "Vreme"

Vreme Vojvodine

09.decembar 2015. Saša Rakezić, Goran Berić

Vojvođanske seobe

Vojvodina je tokom čitave istorije bila migratorni prostor. Talasi migracija značajno su menjali strukturu, način života i kulturu ovog prostora. Kao izrazito višenacionalna sredina u današnjem obliku nastaje tokom XVIII veka, što je bila posledica doseljavanja Srba u Velikoj seobi 1690, kao i kolonizacije koju je sprovodila austrijska vlast. Migracije nakon Drugog svetskog rata, proterivanje Nemaca i kolonizacija Srba iz Bosne i Hrvatske, a zatim i migracije tokom i nakon raspada Jugoslavije, promenili su strukturu stanovništva Vojvodine, ali je ona i dalje zadržala svoj multietnički karakter. U Vojvodini danas živi nešto manje od dva miliona stanovnika i 26 nacionalnih manjina, a šest jezika ima službeni status – srpski, mađarski, slovački, hrvatski, rumunski i rusinski

TV manijak

02.decembar 2015. Dragan Ilić

Udar uživo

Tužilaštvo je zamenila medijska hajka Pinka i tabloida, sudstvo – poligraf, a konačnu presudu obraćanje naciji na RTS-u. Vratite nam nedeljni, pospani TV program, dosadne reprize, rijaliti programe – sve je bolje od državnih udara i urušavanja vlade

Tribina »Evropa, izbeglice i Srbija posle terorističkog napada u Parizu«

02.decembar 2015. Sanja Šojić

Žrtve se ne smeju relativizovati

Iako donekle različitih gledišta, učesnici tribine "Vremena" složili su se da su svetu potrebna nova pravila koja će biti ista za sve, te da se problem terorizma neće rešiti time što će se zabraniti prolaz izbeglicama

Odnosi Srbija – NATO

25.novembar 2015. Milan Milošević

Polje visokog pritiska

U trenutku nastanka ovog teksta stiže vest da je Turska, inače članica NATO-a, 24. novembra oborila ruski vojni avion. Dok Ankara navodi da je suhoj 24 povredio turski vazdušni prostor, rusko ministarstvo odbrane tvrdi da je njena kontrola leta u Homsu uočila da su zapravo turski lovci ušli u sirijski vazdušni prostor. Predsednik Rusije Vladimir Putin je izjavio da je to nož u leđa od saučesnika terorista i da će biti posledica po rusko-turske odnose... Može li Srbija biti neutralna ili se mora uhvatiti u ludo kolo

Balkansko naoružavanje

04.novembar 2015. Miloš Vasić

Punom parom u dužničko ropstvo

Sada bi se odjednom svi naoružavali, a nema za šta pašče da ih ujede. Hrvatska vlada i naš Gospodar Vučić jedva su dočekali priliku da zaprete naoružavanjem, mada ne umeju da kažu zašto. Niti neko nekome preti; niti bilo ko ima snage, volje i para da zarati – a ni razloga. Balkanska je scena fiksirana jednom za svagda i tu više nikakvih ratova biti neće, niti može

Lični stav

04.novembar 2015. Dragan Šutanovac

Avioni, kamioni i sirni namaz

Za razliku od premijera, nadam se da će na kupoli Lazara biti srpski, a ne ruski top. Ipak, moguće je da premijer nema saznanja o proizvodu Zastave pa zato forsira ruski top. Ova mogućnost je sporna jer smo se toliko puta uverili da premijer zna sve i to uvek najbolje

Tribina – »Život i smrt institucija«

28.oktobar 2015. Sanja Šojić

Država kao nuklearni otpad

Tokom 25 godina višestranačja u Srbiji nijedna stranka koja je bila na vlasti nije dovoljno doprinela jačanju institucija; nezavisne institucije kao da samo formalno služe da bi se ispunili zahtevi međunarodne zajednice. Ovo su neki od zaključaka tribine "Život i smrt institucija", koja je povodom četvrt veka nedeljnika "Vreme" organizovana u Opštini Vračar

Pogled četvrt veka unazad

28.oktobar 2015. Ivan Ivanji

Kada su Drugovi postajali Srbi

O partiji koja je izašla iz mene. O komunistima koji su postali nacionalisti. O tome kako sam 9. marta mrzeo i tenkove i demonstrante. O iskonskim strahovima, gađenju, odlasku u Beč, ćupriji u Mostaru i tome da je dom, uprkos svemu, samo jedan, da će ova zemlja postati onakva kakva bi trebalo da bude, kada jednog dana bude podigla spomenik nepoznatom dezerteru iz jugoslovenskih ratova devedesetih godina prošlog veka

Prvih četvrt veka – Vremena »Vremena«

28.oktobar 2015. Filip Švarm

Novine u doba ratova, bede i očaja

Kako je bilo prvih deset godina? Šta je "Vreme" pisalo dok su grmeli topovi, goreli gradovi i vukle se beskrajne kolone izbeglica? A kako je svedočilo o gospodarima ratova i tuđe muke, njihovim interesima i masovnim grobnicama? Na kakav način su ove novine izveštavale o redovima za hleb i mleko, hiperinflaciji, krađama izbora, narodnom buntu i antirežimskim demonstracijama? Kako smo se držali u toku NATO bombardovanja i zbog čega smo uvek uspevali da napravimo razliku između ispravnog i pogrešnog? Ukratko – vreme devedesetih