Na licu mesta - Vukovar deset godina posle

21.novembar 2001. Jovan Dulović

Tišina groblja i mržnje

U dugoj i pustoj Ulici novoj lupam na davno hicima izrešetanu kapiju kuće porodice Pajić. Na pitanje "poznajete li vi mene", i stari Nikola i njegov sin Rade (35) odrečno su vrteli glavama, ali je Nikolina supruga Milka odmah izgovorila: "Kako ga ne poznajete, on je 15 dana spavao s nama u podrumu pre deset godina dok su na Vukovar padale bombe. To je novinar..." U jesen 1991. Ulica nova vrvela je od naoružanih ljudi, paravojske i dobrovoljaca, uglavnom razuzdanih i pijanih, tako da je bilo veoma opasno uveče izaći na ulicu prekrivenu puščanim čaurama ispucanim u šenlučenju. Padale su granate iz haubica JNA ispaljene greškom nišandžija, a što je major gardijske brigade JNA Veselin Šljivančanin Šljiva nevešto pokušavao da prikrije. "To ustaški poljoprivredni avioni bacaju bojlere napunjene eksplozivom", objašnjavao je on mada na nebu nije bilo nikakvih letelica niti se čuo zvuk motora

Kratka istorija sloma - Vojska Jugoslavije 1992-2000 (6)

15.novembar 2001. Filip Švarm, Tamara Skrozza, Biljana Vasić

Na kraju puta

Sistematski i godinama zloupotrebljavana i ponižavana, uplitana u nepočinstva i političke obračune, sa vrhom koji je ćutao kad je trebalo govoriti i obećavao ono za što je znao da ne može izvršiti, Vojska Jugoslavije bila je jedan od nosilaca politike Miloševićevog režima. Svoju ulogu u društvu i državi zato tek treba da pronađe

Primenjena poezija

14.novembar 2001. Redakcija Vremena

Što se bore misli moje?

Zato što nastoje da odgonetnu dileme postavljene u naslovima popularnih domaćih pesama. Za one čije kopkanje ne može da zaustavi ni lepa melodija, novinari i saradnici "Vremena" pronašli su racionalne odgovore

Patriotske igre Crvenih beretki

14.novembar 2001. Miloš Vasić

Oružana pobuna

Ništa tu nije slučajno: ni paravojna formacija iznenada zahvaćena "legalizmom"; ni nagla bolećivost ministara i načelnika; ni neskrivene simpatije nekih stranaka za oružanu pobunu; ni podudarnost političkih zahteva pobunjenika i tih istih stranaka; ni nervoza Zorana Đinđića koji je sa đavolom tikve sadio. Jedva je godinu dana prošlo od 5. oktobra, a smisao prevrata uveliko je revidiran: politička avet Slobodana Miloševića ukazuje se na horizontu, a DOS je paralisan od straha i nije u stanju da kontroliše Državnu bezbednost; Državna bezbednost ne samo što i dalje ima svoju oružanu ruku nego nije u stanju ni da je kontroliše. Došlo je dotle da ministar unutrašnjih poslova nudi ostavku pod pritiskom svojih potčinjenih. Postavlja se osnovno ustavno-pravno pitanje – ko ima monopol na primenu sile u Srbiji: država ili privatna lica?

Haški tribunal

08.novembar 2001. Nenad Lj. Stefanović

Haška pravda

Kratka istorija sloma - Vojska Jugoslavije 1992-2000 (4)

31.oktobar 2001. Filip Švarm, Tamara Skrozza, Biljana Vasić

Četiri krvave godine

Sa oružjem, opremom i dijelom kadra bivše JNA, Krajina i Republika Srpska brzo su zaokružile svoje granice. Međutim, uprkos podršci iz SR Jugoslavije, njihova premoć se u narednim godinama istopila. Slom se dogodio 1995.

Nuspojave

31.oktobar 2001. Teofil Pančić

(Us)putni troškovi

Teško da će Srbija baš da pohrli da se vrati u onaj Tunel Strave u kojem će na nju groktati i rigati vatru egzemplari poput onih radikalskih: umesto toga, ide kelner i nosi račun

Mediji i vlast

31.oktobar 2001. Velimir Ćurgus Kazimir

Teret savezništva

Ni nevladin sektor nije previše osetljiv na položaj Radija i TV B92. Ili vas ovaj medij nedovoljno prati ili daje prostora i drugoj strani. Osim toga, politički nije jasno s kim je. Da li ga manje voli Koštunica ili Đinđić? A ne možete mu još uvek "nakačiti" radikale ili socijaliste. Mnogo čudan neki medij. Zašto se ne odluči? Ne može to tako

Vojnici manji od puške

18.oktobar 2001. Dragan Marković

Oteto detinjstvo

Građanski rat u Sijera Leoneu spada u najbrutalnije sukobe vođene u svetu poslednjih godina. Njegova užasna specifičnost je primoravanje dece, čak i one sasvim male, da čine ratne zločine u ime revolucionarnih interesa. Psiholog Dragan Marković proveo je devet meseci u ovoj zemlji radeći upravo na vraćanju dece-ratnika njihovim domovima i roditeljima, i o tom iskustvu piše za "Vreme"