Haška nedelja
Ruanda preča od Miloševića
Iz Haga bi tokom ove nedelje trebalo da stigne i vest o tome koliku će pauzu Sud dozvoliti Slobodanu Miloševiću kako bi se spremio za nastavak suđenja, u kome će se pojaviti oko 300 njegovih svedoka
Iz Haga bi tokom ove nedelje trebalo da stigne i vest o tome koliku će pauzu Sud dozvoliti Slobodanu Miloševiću kako bi se spremio za nastavak suđenja, u kome će se pojaviti oko 300 njegovih svedoka
Prvi sam put za "Miloševićeve transkripte", zapravo prijepise telefonskih razgovora srpskog predsjednika njegove najbliže obitelji, supruge Mire Marković, sina Marka i kćeri Marije, čuo u proljeće prošle godine od visoko rangiranog dužnosnika hrvatske obavještajne zajednice. Nakon intervjua za "Globus", koji nikad nije objavljen, taj mi je čovjek, inače bivši policajac koji se u struku vratio dolaskom koalicije na vlast, usput kazao da su hrvatske obavještajne službe Miloševića redovito prisluškivale od siječnja (januara) 1996. do svibnja (maja) 1998. Na moj začuđen pogled ovaj je kazao "...je, je hrvatska vojska ga je slušala svaki put kad je boravio u predsjedničkoj rezidenciji u Karađorđevu. Postoje negdje zapisi. Ja ih nisam vidio ali su im kazali da su to stotine stranica službenih i privatnih razgovora cijele obitelji..." Prošle subote, 26. siječnja (januara), otvorio sam prvu stranicu jedne od sedam bijelim kartonom ukoričenih knjiga Miloševićevih zapisa. Naslov je kratak: "Karađorđevo" piše crnim verzalom na sredini korica a ispod toga "boravak srpskog predsjednika" i "podaci prikupljeni elektroničkim izviđanjem", eufemizam za presretanje telefonskog signala. U mnoštvu prijepisa razgovora najzanimljivije i svakako su najbizarnije privatne konverzacije obitelji Milošević. Po prvi put se može steći autentičan dojam kakvi su bili stvarni odnosi u obitelji bivšeg srpskoga predsjednika i kakav je zapravo bio "life-style" obitelji što je cijelo jedno desetljeće vladala susjednom državom i bila na čelu političkog sustava koji je pokrenuo sve ratove na području bivše Jugoslavije. Jedan dio Miloševićevih telefonskih razgovora, onih "političkih", ugrađen je kao dokazni materijal u tužbu Republike Hrvatske protiv SRJ zbog genocida i agresije pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu. Tih dijelova nema u dokumentima što su dostupni "Globusu". Očito da su transkripti "očišćeni" jer na otprilike 1000 stranica materijala Hrvatska i hrvatski političari spominju se tek na nekoliko mjesta. Svejedno, "Globusov" digest telefonskih razgovora Slobodana Miloševića i njegove obitelji predstavlja jedinstveni te ekskluzivni prikaz jednog vremena i ljudi koji su, nasreću, sada tek dio političke povijesti ali još uvijek, dok se glavi kuće Milošević sudi u Haagu, neizmjerno intrigiraju svjetsku javnost.
"Sastanak sa Kolom je održan 3. maja 1999. i mogao je da ima istorijsko značenje za ovu zemlju. Bili smo na pragu da zaustavimo bombardovanje. Od nas se tražilo da u veoma kratkom roku prihvatimo trupe UN-a na Kosovu, ali tako da napravimo izbor. Plan je predviđao da na Kosovu ostane onaj broj naših vojnika i policijaca dogovoren sporazumom Milošević–Holbruk, a to je 12.000 ljudi. I poredite to sa onim što danas imamo na Kosovu. U Bonu smo dobili 48 sati za hitan odgovor. Nije bilo razloga da bar ne pokušamo. Ponekad mi se čini da je Milošević odustao zbog lične surevnjivosti. U svakom slučaju, 'kućni savet' je u tom trenutku doneo jednu od najpogrešnijih odluka za sudbinu ove zemlje"
Živorad Jovanović, funkcioner SPS-a, posle posete Slobodanu Miloševiću u Ševeningenu ("Beta")
Nenad Čanak, predsednik skupštine Vojvodine, odgovarajući na pitanje šta uraditi sa Miloševićem
Paket aranžman izgledao bi sasvim drugačije da nije bilo filma Dečko koji obećava, pošto Idoli ne bi mogli da snime germansku Omorinu nad Evropom zbog nemačkog jezika, niti pastiš Malena zbog makedonskog fukanja
Branislav Ivković, šef poslaničkog kluba SPS-a u Skupštini Srbije