Vatreno oružje u Srbiji
Pištolj nikog nije zaštitio
Crna hronika je puna naslova u kojima je neko nekoga ubio registrovanim oružjem, a slučajeva da je neko u samoodbrani uspeo da se domogne pištolja i tako sebi spase život skoro da i nema
Crna hronika je puna naslova u kojima je neko nekoga ubio registrovanim oružjem, a slučajeva da je neko u samoodbrani uspeo da se domogne pištolja i tako sebi spase život skoro da i nema
Pomešana trauma i bes valjaju se ulicama gradova dok se vlast odriče svake odgovornosti za tragične događaje u Beogradu početkom meseca. Zahtevi izneti u dve šetnje iako izgledaju kao izlazna opcija za režim ne nailaze na takav prijem, pa će ulica odlučivati šta će biti sa Srbijom u narednim godinama
Turci odlučuju između kemalističke opozicije i sve ukorenjenijeg i nepopustljivijeg islamističkog vladaoca Erdogana na izborima koji su proglašeni za najvažnije na svetu, ne toliko zbog podržavanja demokratije, ispravljanja ekonomije, upravljanja društvenim raskolima, čak ni zbog razlika između kemalističkog i islamističkog nacionalizma, pa ni zbog priželjkivanja okončanja jedne dvodecenijske vladavine – već zbog geopolitike
“Ako budu postojale desetine hiljada ljudi spremnih da hodaju i pritiskaju narednih nedelja, to je nešto što niko ne može da kontroliše. To je prednost vaninstitucionalne politike, ali je jako teško predvideti domete jer je to nešto što je van svih formi i pravila. Može da dođe do sloma režima za dve nedelje, a može da se desi i da građani kažu: ‘Ovo nam je dosadno i ne vodi ničemu, ajmo kući’”
Naša opozicija ne mora da se bori samo protiv SNS-a i SPS-a. Ona mora da se izbori i sa izvesnom inercijom srpskih slobodnih medija, onima gde jedino i ima mogućnost da se pojavi. Naime, šta to slobodni mediji rade što nama građanima Srbije, njihovim slušaocima i čitaocima, smanjuje šanse da u dogledno, prihvatljivo vreme vidimo promenu sistema koji nas uništava?
“Vučićeva namera da on bude taj koji će okupljati ljude u trenucima opšte žalosti ne može da uspe. On, izgubljen u predugom i u stvari nepodnošljivom monologu, dahćući i kolutajući očima kao da je on najveća žrtva u celoj tragediji, i ministri postrojeni iz njegovih leđa nisu prizor koji se uopšte može povezati sa nezaboravnom slikom ljudi koji u povorkama stižu na mesta gde će položiti cveće i upaliti sveću. Ova dva snimka, ova dva prizora, pokazuju dva sveta”
“Za razliku od politike, izgradnja mira kaže sledeće: ili ćemo da naučimo da živimo jedni s drugima ili ćemo zauvek da živimo jedni protiv drugih. I onda kako može jedan režim koji nas okreće jedne protiv drugih da ti kaže kako ćeš sa nekim drugim narodom da živiš zajedno? Nema ništa od toga. Na sreću ili na nesreću, taj režim se ne pita šta bi ti ljudi voleli nego su im došli na vrata neki malo moćniji od njih pa su rekli ‘Dobro, dosta smo se igrali, sad dža ili bu’. I mi sad živimo čekajući da vidimo da li je dža ili bu”
Najviše se polaže na prevenciju, premda i tu fali ulaganja, nemački školski sistem ukupno nije u sjajnom stanju. Recimo, nakon pucnjave u Erfurtu, pokrajina Tiringija sa oko dva miliona stanovnika zaposlila je čak 16 školskih psihologa. Podaci kažu da nijedna pokrajina ne uspeva da ima barem jednog psihologa na 1500 učenika
Oštre kovid mera koje su potpuno onemogućavale predaju zahteve za azil biće ukinute u noći između četvrtka i petka
Uvredljivi komentari francuskog ministra unutrašnjih poslova o migracijama izazvali su diplomatski spor sa Italijom. Tajne službe italije procenjuju da će u narednim sedmicama ka toj zemlji krenuti 685.000 migaranata
“Ne ide se u borbu samo zato što je zagarantovano da ćeš pobediti, jer to onda ima neke elemente kukavičluka i komfora. U bitke ideš zato što moraš, zato što osećaš da tako treba, makar to značilo da si budala (a kod nas jednim delom najčešće znači). Ili tako, ili postaneš cinik. A cinici su u prednosti jer su uvek u pravu. Šta god da radiš, cinik stoji sa strane i govori: ‘Propašće ti to.’ I zaista, sve jednoga dana i propadne... ali zar je vredno biti u pravu na takav način?!”
Opozicija je razbucana na više kolona. Tome su doprineli strategija vlasti, rat u Ukrajini, francusko-nemački dogovor za Kosovo i tradicionalne međustranačke omraze i razmimoilaženja. Za sada se može nazreti četiri-pet opozicionih blokova. U zavisnosti od lokalnih specifičnosti, te da će uza sebe ili nasuprot sebi u borbi za opozicione glasove imati i neke lokalne grupe građana