Zemlja ljudi – Iran (1)

15.mart 2007. Redakcija Vremena

Na izvoru večne seobe naroda

Ni danas, u situaciji kada je Iran pod žestokim pritiskom spolja, jedna stvar se nije izmenila. To je za strance, uključujući i Amerikance, još uvek jedna od najbezbednijih i najgostoljubivijih zemalja na svetu. Ne pamti se kada je u Iranu zabeležen ikakav ozbiljan incident prema strancima. Iranci su radoznali i otvoreni, prilaze da popričaju u svakoj prilici. Ako im znanje stranog jezika nije dovoljno za konverzaciju, bar će dobaciti "Welcome" u prolazu

Lisica i ždral

15.mart 2007. Ljubomir Živkov

Među javom i med snom

Nama, vospitanima da ljubimo sve ministre jednakom ljubavlju, ne može biti pravo da se pojedina ministarstva nazivaju koskama

Vreme uspeha

15.mart 2007. Redakcija Vremena

Biznis

Naknada za dobrovoljni odlazak iz firme kreće se od nula do 700 evra po godini staža, koliko je radnicima isplatilo leskovačko Zdravlje

Požarevac – Godišnji pomen Slobodanu Miloševiću

14.mart 2007. Dragan Todorović

Ako vas neko pita

Dačić i Vučelić posebno posetili grob svog predsednika, i SRS im’o venac delegaciju, od porodice niko, onaj Bjelica doš’o sutra, a Otpor i Foto Mile radili prelepljavanje imena glavne ulice

Nuspojave

07.mart 2007. Teofil Pančić

Grad slučaj

Novi Sad se pod radikalskom i koštuničarskom upravom spektakularno srozava, ali najnovija bruka iznenadila je čak i večite pesimiste

Pregovori o mandataru i ostalima

07.mart 2007. Vera Didanović

Skupa srpska reč – vlada

Saglasnost oko pet programskih načela i principa politike koje bi trebalo da prihvate sve stranke, buduće članice vlade nije približila stavove pregovarača o tome ko bi trebalo da bude budući premijer. Naprotiv, ljuta borba za tu funkciju vodi se svim sredstvima, a u igru je ponovo uvedena i priča o mogućem raspisivanju izbora

28.februar 2007. Dika Vrtoce, Toronto, Kanada

Oni su puni para

"Lik, delo i nalogodavci"; "Vreme" br. 842

Stonsi i druge priče

28.februar 2007. Jasmina LazićAntrfile: Jovan Dulović

Sedam godina čekanja

Grupa Rolingstons je u Beograd "sto posto" trebalo da dođe 7. jula 2006, kao i 2. avgusta 2003, ali su se "sigurni" dogovori u poslednji čas uvek otkazivali. Ovaj, u suštini umetnički događaj politizovan je do te mere da je postao takoreći strateški obrazac i neka vrsta mantre za o(p)stanak na vlasti: "Ko dovede Stonse, dobiće sledeće izbore"