Vuk Mićunović, opozicionar
Borci i baštovani
Ovaj režim nalazi se pod sankcijama Ujedinjenih nacija i pod istragom za ratne zločine. To je jedina izborna tema, koju valja razviti tako da svi budu svesni toga šta to znači i o čemu se zapravo glasa
Ovaj režim nalazi se pod sankcijama Ujedinjenih nacija i pod istragom za ratne zločine. To je jedina izborna tema, koju valja razviti tako da svi budu svesni toga šta to znači i o čemu se zapravo glasa
Od svega što je Milošević počinio, Ćosiću se nije dopala jedino njegova arogancija prema opoziciji. Shvatio je da je tenzija strahovito narasla i da bi Srbi mogli početi da pucaju jedni na druge. Za razliku od Miloševića, on zaista ume da sluša i da razgovara; radije pridobija ljude nego što se otvoreno konfrontira, tako da bi mogao da ublaži barem lične netrpeljivosti
Od svih mogućih srpskih poteza na Kosovu, ono što sigurno ne dolazi u obzir jeste da će Milošević ikada sesti za sto s Ibrahimom Rugovom. To bi mu ličilo na jedan od onih užasnih snova koji ponekad sanja odrastao čovek: kako se ponovo vratio u osnovnu školu i sedi u klupi s decom
Budući da je trenutni ustav nedefinisan i protivrečan, te da neke odredbe vuku ka "čistom" parlamentarnom, a druge ka polupredsedničkom sistemu, valjalo bi da se novim ustavom (ili reformisanjem postojećeg) krene ili u jednom ili u drugom smeru, umesto da se ostane u nedefinisanoj sredini
U utorak 17. marta navršilo se pet godina od najvećeg napada na Srbe na Kosovu od dolaska međunarodnih snaga. Tokom dvodnevnog nasilja osmoro Srba stradalo je u napadu, a 11 Albanaca uglavnom u sukobu s policijom i međunarodnim vojnim snagama. Prema podacima Kosovske policijske službe, oko 900 ljudi je ranjeno, a među povređenima bila su 63 pripadnika KFOR-a i 123 pripadnika međunarodne i kosovske policije. Proterano je više od 4000 Srba, uništeno 900 kuća i 35 crkava i manastira, među kojima i spomenici kulture iz XIV i XVI veka. Za dva dana, 17. i 18. marta 2004. godine, dogodilo se 400 incidenata, podmetnuto je 629 požara i bačeno 12 granata
U leto i jesen 2002, od početka avgusta do kraja novembra, na stranicama "Vremena" vođena je polemika u kojoj su se, po jednoj od čaršijskih ocena, obračunavali dojučerašnji istomišljenici. Po drugima, to je bila neka vrsta reprize "sukoba na književnoj ljevici"; treći su insistirali na oksimoronu "obračun čitalaca s redakcijom"... Povod za tu dugotrajnu – i, ako je dopušteno reći, višestruko značajnu raspravu – bio je tekst glavnog urednika "Vremena" Dragoljuba Žarkovića, reakcija na izjavu predsednice Helsinškog odbora Srbije Sonje Biserko po kojoj "srpska elita preko nezavisnih medija, B92 i ‘Vreme’, čini sve da zločin ne samo relativizuje već i deetnifikuje" (citat iz analize polemike Olivere Milosavljević, objavljene u "Helsinškim sveskama" br 16, dostupne na veb-sajtovima Helsinškog odbora i emisije RTV B92 "Peščanik"). Po istoj analizi, teme polemike bile su izveštavanje novinara lista "Vreme" iz Haga, Haški tribunal, NATO intervencija, 5. oktobar 2000, pare i finansijeri... U ovom nastavku feljtona povodom desetogodišnjice bombardovanja objavljujemo izvode iz polemike koji se neposredno tiču NATO intervencije "Milosrdni anđeo".
"Usvajanje ili neusvajanje ostavke ne znači ništa. Vlada treba da dâ odgovor šta će biti sledeći prioriteti u kulturnoj politici. Da li je prioritetno da država stane iza svojih nacionalnih institucija ili da finansira privatne producente, vašare, parade, jedan potpuno populistički pristup. Nije ovde reč o ekonomskom pitanju, ovo je pitanje političke odluke, da li je ovoj zemlji potrebna institucija kao što je evropski uspešna filharmonija ili joj nije potrebna"
Prijatelj me vodi da obiđemo Prištinu i svratimo do Kosova Polja. Na ulicama samo naoružani ljudi, manje vojska i policija, više civili. Svako ko je prognozirao da će Priština biti "srpski grad" čim prva bomba bude pala – bio je u pravu. Vozimo se pored razbijenih kafića i restorana. "Ovo nisu bombe", kaže mi prijatelj. Prolazimo pored skladišta koje je pogođeno umesto kasarne. Razvaljeno, još se dimi
Koliko je ostalo onih kojima bi osnivač Socijalističke partije Srbije, dugogodišnji predsednik Srbije i Jugoslavije i neosuđeni haški optuženik i danas mogao da poruči: "Volim i ja vas!"
Slabo nastanjena, poluosvetljena zaravan podno autoputa "Bratstvo i jedinstvo" jedna je od velikih evropskih raskrsnica
To što je neko idealan predsednički kandidat, ne znači i da će biti idealan predsednik. A to kakav je Boris Tadić predsednik, iako je gotovo neopazice već zagazio u drugu godinu svog drugog predsedničkog mandata, još uvek niko ne može sa sigurnošću reći. Pune četiri godine svog predsednikovanja on je proveo u kohabitacionoj zavetrini, pojavljujući se i oglašavajući samo onda kad to on ili njegovi savetnici nađu za shodno, više brinući o svom i stranačkom rejtingu nego o važnim državnim poslovima – kojih, pošteno govoreći, nije baš mnogo ni imao