140 godina od odlaska Turaka iz Srbije

19.april 2007. Zorica Janković, istoričar i kustos Istorijskog muzeja Srbije

„Deligrad“ niz Dunavo

Portret savremenika – Ašhen Ataljanc, balerina

19.april 2007. Ivana Milanović Hrašovec

Strast i harizma

Sa koferom punim iskustva i novih znanja, adresa umetnika celog sveta, uspomena sa bezbroj turneja po Evropi, Americi, Africi, Aziji, sa prtljagom prepunim pohvalnih natpisa i kritika, Ašhen Ataljanc stigla je u Beograd da proslavi dvadeset godina svoje baletske karijere. Za nju i njen jubilej italijanski koreograf Mikele Merola kreirao je predstavu La Capinera, posle čije premijere čaršijom ne prestaje da struji uzbudljiv i svečan ton oduševljenja: Ašhen je prelepa, harizmatična, njen pokret je savršen...

Poluvekovni jubilej Evropske unije

22.mart 2007. Nenad Tomić

Francuski paradoks

Evropa će biti tabu tema sve dok se ne završi izborna ludnica i na noge ne stane nova vlast

Na vest o smrti Žana Bodrijara

15.mart 2007. Ivan Milenković

Ukus paradoksa

Kakva god da je bila druga polovina dvadesetog veka – a bilo je i gorih – ona se ne može više misliti bez dela Žana Bodrijara. Za jedan život to se čini sasvim dovoljnim

Književnost – Tri "Lagunina" Latina

15.mart 2007. Teofil Pančić

Vota mistejka tu mejka!

Pred publikom su tri izvrsne knjige nesumnjivog komercijalnog potencijala, koje razbijaju mit o totalnoj anglosaksonskoj prevlasti

Stonsi i druge priče

28.februar 2007. Jasmina LazićAntrfile: Jovan Dulović

Sedam godina čekanja

Grupa Rolingstons je u Beograd "sto posto" trebalo da dođe 7. jula 2006, kao i 2. avgusta 2003, ali su se "sigurni" dogovori u poslednji čas uvek otkazivali. Ovaj, u suštini umetnički događaj politizovan je do te mere da je postao takoreći strateški obrazac i neka vrsta mantre za o(p)stanak na vlasti: "Ko dovede Stonse, dobiće sledeće izbore"

Devedestogodišnjica smrti Vladislava Petkovića Disa (1880–1917)

28.februar 2007. Aleksandar Bošković

Sudbina ukletog pesnika

"Kao mjesečar lutaše Dis beogradskim ulicama sa šeširom vječno u ruci, sa crnom kovrdžavom glavom i bradom, mršava lica i grozničava oka, zabavljajući nas svojim nervoznim ekscentričnostima, smijući se kao dobar, vrlo dobar dečko i sam našim dosjetkama na njegov račun", pisao je Matoš o Disu