Peti sajam šljiva u Osečini
Oj, Srbine, idi pravo
Ministarki preko gajbe sa šljivu dodadoše malo dete, ona upita, Ima li para, odgovori, Biće para, posavetova roditelje, Samo da dete jede pekmez, i sve će biti u redu
Ministarki preko gajbe sa šljivu dodadoše malo dete, ona upita, Ima li para, odgovori, Biće para, posavetova roditelje, Samo da dete jede pekmez, i sve će biti u redu
Sede tako ugledni analitičari i javne ličnosti po televizijskim studijima i razmatraju svakojake bolne probleme kako bi odgonetnuli "šta da se radi" da bismo postali Evropa. Da bismo i ovde imali onaj naročiti osećaj uređenosti, perspektive i zadovoljstva koji isijava u većini gradova Unije, ma kako različiti oni bili
Još uvek "strogo poverljiv" predlog Katarine Ešton, visoke predstavnice za spoljna i bezbednosna pitanja Evropske unije, o raspodeli ambasadorskih i diplomatskih funkcija u novoj Evropskoj spoljnoj službi, procurio je u javnost i izazvao buru negodovanja u "novim" članicama EU. Od 1900 EUplomata 90 odsto trebalo bi da bude iz 15 "starih" zemalja članica Unije, a od 115 ambasadorskih mesta samo dva bi trebalo da dobiju diplomate iz istočne Evrope
"Zakon omogućava da svako ko ispuni najminimalnije uslove, znači da ima sedište, da ima 500 evra za otvaranje firme i da ima prijatelja koji je završio fakultet pa je kvalifikovan da bude urednik, može da otvori izdavačku kuću"
Skender Kulenović rodio se 2. septembra 1910. godine, pre tačno stotinu godina, u Bosanskom Petrovcu. Gimnaziju je završio u Travniku, rodnom gradu svoje majke, gde je doselio kao desetogodišnjak. Još kao gimnazijalac objavio je ciklus soneta Ocvale primule. Forma u kojoj se okušao kao gimnazijalac ostaće mu celog života opsesija i biće forma u kojoj će dosegnuti vlastite umetničke vrhunce
Ništa ne uspeva tako dobro kao uspeh
"Bila bi mi čast da igram za reprezentaciju"
Njegova odluka spada u ona remek-dela ljudskog duha u rangu životnog opredeljenja mog teče koji je odlučio da se krajem 1945. upiše u četnike
Prvi vazduhoplovi koje je srpska avijacija dobila u skoro dve decenije nabavljeni su prvobitno ne za potrebe vojske, već za paravojne jedinice