To find our resonance where we do connect (Björk, Atopos)
Boyfriends, are they just pretending?
They don’t tell you where it’s heading
And you know the game’s never ending
(Hari Stajls, Boyfriends)
Bolna iskustva odrastanja i opstajavanja u odmetničkom statusu u društvu, koja je rokenrol tako dobro opisivao decenijama – sada pripadaju rodno-fluidnim osobama. Njihov je i rokenrol, jer im je preko potreban, da ih izleči i spase
Bijonse sa Renaissance ispravlja krivu Drinu hiljadugodišnjeg muško-ženskog nadmetanja i nadmudrivanja, ali tako da se posledice ukazuju kao zamašno dalekosežnije nego što bi ijedna bela pop heroina mogla ovog časa da proizvede
Nina Nastasja je ispevala himnu pobedonosnom, premda ranjenom ženstvu, što je odvažno raskinulo svoje lance bez kajanja i podlo nametnutog osećanja kako je pogrešno biti nezavisan i svoj
Rokenrol je još jednom odigrao časnu ulogu prenosioca ključnih poruka festivala Egzit. Od Napalm Death preko Nika Kejva do Konstrakte, jedinstvo muzike i reči obasjalo je publiku neočekivanom svetlošću, za koju smo mislili da više ne postoji
Šajzerbiterlemon su etnici grada. Toponime iz prirode zato ovde treba shvatiti samo uslovno: oni su metafizički pojmovi iz urbanog vokabulara. Ta, nekada davno, i bukvalno spoljašnja područja naših egzistencija, netaknuto naturalna i zastrašujuće neistražena, sada su istetovirana iznutra po našem biću, poput pećinskih crteža. Izdali su novi albaum pod nazivom "Na dugačkim poljima"
Angel Olsen: Big Time (Jagjaguwar) Regina Spektor: Home, Before and After (Sire/Warner)
Šajzerbiterlemon su etnici grada. Toponime iz prirode zato ovde treba shvatiti samo uslovno: oni su metafizički pojmovi iz urbanog vokabulara. Ta, nekada davno, i bukvalno spoljašnja područja naših egzistencija, netaknuto naturalna i zastrašujuće neistražena, sada su istetovirana iznutra po našem biću, poput pećinskih crteža
Talentovani momci osvajaju divlje prostore Sjedinjenih Amerika, vraćajući sjaj pomalo zaboravljenim metropolama rokenrola. Njihovi osvrti na dušu i srce izgubljenog čovečanstva, iako se naizgled čine uzaludnim stvaralačkim trudom, pretvaraju ovog proleća autorsku muziku potencijalnih autsajdera u možda najuzbudljiviju zvučnu avanturu 2022.
The Black Keys sviraju i dalje rokenrol kao da je pop muzika, njihove pesme su uspešni hitovi sa srcem punim nade i pričom ispripovedanom gitarom. Neka kaže ko šta hoće, ali ove momčine stvaraju muziku gladnu vatre
"In coprore sano nije toliko vezan uz kovid. Kovid je samo zakucao brigu o telu kao dužnost. Ono što je mene pre svega tu interesovalo jeste naša dezorijentisanost i nezaštićenost kada je zdravlje u pitanju, i to u atmosferi u kojoj je zdravlje postavljeno kao vrhunska vrednost i cilj. Dezorijentisani smo jer je u infopolju prisutno milion predloga o tome kako dostići taj cilj, gomila trendova, ponuda, obećanja – oprečnih, netačnih, tačnih, apsurdnih… I tako se nađemo u situaciji da se beskonačno i nepromišljeno trošimo radi ostvarenja tog cilja. Dakle, osnovni kapitalistički princip koji te nikad ne ostavlja zadovoljenim, primenjen u domenu zdravlja"
The Black Keys sviraju i dalje rokenrol kao da je pop muzika, njihove pesme su uspešni hitovi sa srcem punim nade i pričom ispripovedanom gitarom. Neka kaže ko šta hoće, ali ove momčine stvaraju muziku gladnu vatre
Daniel Rossen, Jon Spencer & The Hitmakers, Christian Lee Hutson - povezuje ih njihova apsolutna jedinstvenost. Zato svaki od njih zapravo svira neku vlastitu varijantu bluza, uzimajući nakon dužeg vremena stvari u svoje ruke – i to na potpuno drugačiji način nego u onom svom prethodnom životu
Povezuje ih njihova apsolutna jedinstvenost. Zato svaki od njih zapravo svira neku vlastitu varijantu bluza, uzimajući nakon dužeg vremena stvari u svoje ruke – i to na potpuno drugačiji način nego u onom svom prethodnom životu
I sada, kad im kritika uopšte nije preterano sklona, RHCP drže do svojih unutrašnjih moralnih i emotivnih načela, više nego do ičeg drugog. To je odraslo na ulici i nikad neće biti uterano u salonske propise, šta god vam pričali kritičarčići iz pomodnih rok glasila
I sada, kad im kritika uopšte nije preterano sklona, RHCP drže do svojih unutrašnjih moralnih i emotivnih načela, više nego do ičeg drugog. To je odraslo na ulici, i nikad neće biti uterano u salonske propise, šta god vam pričali kritičarčići iz pomodnih rok glasila
Džek Vajt sigurno nije Mornar Popaj, ali bez sumnje poseduje magičnu hranu iz neke sopstvene konzerve, što prebiva nepotrošena u njegovoj muzičkoj ostavi i uvek mu je sigurno pri ruci
Naslućena panika raspada zemlje u vrlo bliskoj budućnosti, otrzanje od sopstvenog tela koje muči predvidljivošću, kao i od očekivanja da tvoje delo bude zabavno i – zašto ne – tržišno isplativo, dovelo je do toga da Idoli odjednom, kao u inat, sagore ogromnu količinu kreativnih moći. Nama u čast
Baš ona čuva retko sirovu i misterioznu iskru arhetipskih emocija, što ih jedno osetljivo biće može da uperi poput privatnog teleskopa u množinu sebi srodnih stvorenja
“Dejve”, reče Hal, “ne razumem zašto mi to radiš... Znaš koliko sam entuzijastičan povodom ove misije... Uništavaš mi um. Zar ne razumeš?... Postaću detinjast... postaću ništa...” (Artur Č. Klark, 2001: Odiseja u svemiru) “Ti Neksus-6 tipovi... prešli bi preko nas i sravnili nas sa zemljom. Ti i ja, svi lovci na ucene – stojimo između Neksusa-6 i čovečanstva, mi smo barijera koja ih razdvaja.” (Filip K. Dik, Da li androidi sanjaju električne ovce?)
Ima nečeg zarazno prostodušnog u velikanki Adel. Ne možete je odbaciti kao tek neki visoko-profitabilni proizvod jer njeno veoma telesno prisustvo demantuje svaku blaziranost. Adel je poput svakog od nas
Robert Plant i Alison Kraus: Raise the Roof (Rounder/Concord)
Svoje interesovanje za psihičku deranžiranost – kod takozvanih običnih ljudi, ali i umetničkih persona (vidi pesmu Robert Lowell and Sylvia Plath) – Ejmi Men dovela je na poslednjem albumu do perfekcije