Svaki put kada se menjaju društvena uređenja, prolaze tragična ratna i poratna vremena, ruše se vrednosti i grade nove, traži se jasna odluka, preživeti ili ne. Grad je ovde kontekst i nemi svedok, aktivni činilac koji istovremeno i trpi promenu i menja se, sam ističući svu tragediju glavnog lika
Koliko su krute društvene strukture i koliko sputavaju čoveka u njegovim ulogama? Koliko smo toga svesni? Kome je kroz generacije upućen zadatak da "razbije čini" unesrećene, u ovom slučaju ženske, ali i muške sudbine
Predstava u režiji Patrika Lazića po tekstu Mate Matišića je na momente duhovit košmar koji je ujedno i naša stvarnost; ostavlja nas sa mnoštvom pitanja spram kojih se valja postaviti
Reditelj Gustava smešta u naše vreme i svet i pokazuje našeg umnoženog junaka koji je, kako reditelj kaže, saučesnik u sopstvenom ubistvu. Gustav je onaj građanin kome je kao osnovno geslo da savijeni vrat sablja ne seče
Olga Dimitrijević i Vladimir Aleksić teren predstave markiraju kao sveden, kao jednu veliku razvalinu na kojoj se nalazimo posle sveg užasa koji je prošao jugoslovenskim prostorom, kojim se niko nije posvećeno bavio nakon ratova
"Pomjerali smo iz godine u godinu granice shvatanja o tome ko može da bude umjetnik... Naravno, u kontekstu u kojem živimo, gdje su osobe sa invaliditetom marginalizovane, mi smo uspjeli da naše kolege sa invaliditetom afirmišemo kao autore i izvođače. Mi smo u grupi prije svega kolege i prijatelji, ravnopravni smo, i to je nešto što je i odlika našeg rada i što smatram bitnim"
Utopija na koju Oliver Frljić poziva, dozivajući nas na svoj splav, jeste teritorija na kojoj nema privatnog vlasništva, nacije, ni religije
Festival Dezire ove godine nosi moto "Right here, right now", tu toplu posvetu životu i kontinuitetu, kao zajednica koja brine o bliskima
"Moraš riskirati kada radiš, a ljudi jako često kalkuliraju. mislim da je to uvijek bilo tako... Nije to zato što su svi danas kako na traci... nisam sklon tom vjerovanju. Vjerujem da je čaša polupuna, optimist sam. Ne volim one priče: joj, kazalište nije nikad bilo loše kao sada!"
Nova premijera Šabačkog pozorišta je intrigantna, uznemirujuća, psihotična, scenski maštovita priča o položaju umetnika u Srbiji danas
"Kada čovek sebi i svom okruženju napravi toliki haos koliki je Ana Karenjina napravila, to je uvek iz neznanja, tačnije iz nedostatka samospoznaje. Da bi neko bio toliko autodestruktivan i destruktivan za svoje okruženje, mora da postoji neka nesvest"
Mess jeste jedno od najprirodnijih mesta u Evropi na kojem se može odvijati pozorišni i ljudski dijalog jer je Sarajevo grad tri različita kulturna obrasca, tri Abrahamove vere, koje se dobro i rafinirano znaju i koje vekovima žive bratski, dakle, u preplitanju harmonije i nesaglasja
