Loader
avatar

Ivan Ivanji

Sećam se

27. mart 1941: Rat je bio bolji od pakta

Na današnji dan pre 81 godinu imao sam 12 godina i prvi put se osećao odraslim jer sam znao da učestvujem u istorijskom događaju. Bio sam ponosan, uzbuđen, bila me je ponela strast mase. Išao sam ulicama Petrovgrada, današnjeg Zrenjanina, urlao „Bolje rat, nego Pakt!“, „Bolje grob nego rob!“ i prvi put u životu zakasnio na porodični ručak

Sećam se

Pogibija u Harkovu: Smrt mog druga Borisa Romančenka

Borisa Timofejeviča Romančenka sreo sam u više navrata. Obojica smo preživeli Drugi svetski rat i koncentracioni logoru Buhenvald iz koga su nas izbavili Amerikanci, da bi njega u dubokoj starosti u jednom novom ratu juče ubila ruska raketa. Ima u tome dosta istorijske ironije

Himna

Kraljević Marko i vila Ravijojla zapevali „Bože pravde“

Pesma nastala u jednoj kafani postala je himna Srbije. Oskar Danon je izabrao Hej Sloveni zato što ju je znao iz Sokolskog društva. Na otvaranju Gete instituta u Beogradu nije se sviralo Nemačka, Nemačka iznad svega zbog poštovanja prema domaćinu. Nezvanična himna Sovjetskog Saveza bila je pesma iz filma Cirkus. I mađarska himna, i srpska, engleska, austrijska carska i ruska carska pozivaju se na boga

Sećam se

Kubanska i ukrajinska kriza: Smak sveta nekad i sad

Jeste Ukrajina “rusko dvorište”, kao što je Kuba “američko dvorište”, ali niti je Bajden Kenedi, niti je Putin Hruščov, a ni Zelenski nimalo ne podseća na Kastra. Tokom Kubanske krize pre šest decenija ceo svet je napeto iščekivao da li će doći do Trećeg svetskog, nukleranog rata. Opasnost se osećala u vazduhu i bila je realna. Hirošima i Nagasaki su bili sveži u pamćenju. Mnogi ljudi su imali noćne more, sanjali onu karakterističnu pečurku. Danas su se Vašington i Moskva iz uporedivih geostrateških razloga zaigrali oko Ukrajine, ali ni jedan ruski i zapadni vojnik neće zapucati ni iz pištolja jedan na drugog, a kamoli lansirati raketu sa nukleranom bojevom glavom

Sećam se

Sveti Sava: Kako je mogao da sretne Barbarosu

Nemački car Fridrih fon Hoenštaufen zvani Riđobradi – Barbarosa – na svom krstaškom pohodu se 27. jula 1189. sreo sa trećim sinom Stefana Nemanje, mladim princem Rastkom. Radoznali dečak je od careve pratnje želeo što više da sazna o severu i zapadu Evrope. Tako sam ja u romanu „Barbarosin Jevrejin u Srbiji“ opisao četrnaestogodišnjeg Rastka koji će kasnije kao duhovni vođa Srbije ući u istoriju kao najznačajnija istorijska ličnost sa ovih meridijana, a za koga me vežu i druge uspomene

Sećam se

Referendumskim trikom do izborne pobede: Kako je to radio Bruno Krajski

Valjda da bi skrenuo razgovor sa sumornog pitanja šta će biti nakon Titove smrti, Bruno Krajski je izvan svakog konteksta ispričao kako je on organizovao referendum o izgradnji nuklearne centrale Cventendorf sa namerom da izgubi, ali da bi posle dobio apsolutnu većinu na parlamentarnim izborima. Veselin Đuranović me je zapanjano gledao, valjda se pitao da li pravilno prevodim, ali sam jednako zapanjen bio i ja

Sećam se

Novogodišnji koncert: Radosni duh nekih mnogo drugačijih vremena

Ja gotovo šezdeset godina svakog 1. januara u podne gledam i slušam Novogodišnji koncert. Preko pola veka bila je to mala svečanost sa kojom smo jedna beogradska balerina i ja započinjali svaku novu godinu. A sve je počelo jednog leta u Dubrovniku kada je čuveni dirigent Lovro Matačić insecenirao Monteverdijevo „Krunisanje Popeje“

Sećam se

Dobrica Ćosić: Pisac, član CK, „otac nacije“ i neposredan i prirodan čovek  

Na današnji dan pre 100 godina rođen je Dobrica Ćosić. Bilo kao član CK, ili kao otpadnik i kasnije „otac nacije“ i predsednik države, uvek je bio neposredan i drugarski nastrojen. Rođen u Velikoj Drenovi, selu na Zapadnoj Moravi, srcu izvorne Srbije, bio je Srbin dušom i telom. Bio je stresao sa sebe plašt lažnog internacionalizma. Nisam se slagao sa politikom proizašlom iz njegovih nacionalnih ubeđenja koju je zastupao, ali sam uvek voleo tog čoveka

Sećam se

Sveti Nikola: Kako me je darovao „gospodin Majnl“

Dobro se sećam mog prvog susreta sa Svetim Nikolom: došao je da daruje decu.To je zapravo katolički običaj, ali da bi obradovali decu njegov dolazak u kuće su organizovali i pripadnici drugih vera. U dečju sobu je ušao u crveno ruho odeven muškarac sa velikom belom bradom i vrećom sa poklonima. Pitao me je da li sam bio dobar