Loader
avatar

Ivan Ivanji

Sećam se

Tito u Ujedinjenim nacijama: Počasni gost i rađanje Nesvrstanih uz čaj na Petoj aveniji

Pre 59 godina Tito je bio počasni gost na sednici Generalne skupštine UN. Na američko tlo je, međutim, stupio kao predsednik SFRJ u zvaničnoj poseti SAD na poziv Džona F. Kenedija koji je po njega poslao predsednički helikopter da ga doveze na travnjak ispred Bele kuće gde ga je sačekao uz sve državne počasti. Tito je posle toga iz Vašingtona otišao u Njujork. Nije to bilo nimalo slučajno

Sećam se

Boršč: Rusko-ukrajinski „rat“ pre rata

Unesko je presudio da je boršč ukrajinsko nacionalno jelo i svrstao ga među  nematerijalna kulturna dobra Ukrajine. Rusi su regaovali ozlojeđeno i besno. Ne radi se tu, naravno, samo o jelu, već o politici, nacionalnom identitetu, pobednicima i poraženima

Sećam se

Međunarodna pijanka u Beogradu: Degustacija vina je nešto drugo

To što se pre neki dan moglo videti na sajmu vina u okviru inicijative „Otvoreni Balkan“ u Beogradu, makar što se tiče predsednika Srbije i premijera Crne Gore i Severne Makedonije, nije zaslužilo da se nazove „degustacija“ vina. To je bilo ispijanje čaša na visokom nivou. Degustacija je nešto sasvim drugačije

Kultura sećanja

Rom traži svoje mesto pod suncem

Jedna ulica u Beogradu nosi ime Slobodana Lale Berberskog. Kada se na Guglu ukuca njegovo ime, pojavljuju se brojni oglasi u vezi s kupoprodajom stanova u toj dugačkoj ulici koja se proteže paralelno sa auto-putem u pravcu juga, ali ni reči o tome ko je bio Lala i čime je zaslužio takvu čast

Sećam se

Obnova Memorijalnog centra: Nova zbivanja na Starom sajmištu

Dobro je što će posle toliko decenija na Starom sajmištu, valjda, početi nešto da se gradi. Ne znam da li su već iseljeni privatnici koji su se tamo bili proširili. Tamo je bilo i jedno od sedišta stranke čiji je predsednik Aleksandar Vučić. Bio je i jedan restoran koji je, pored svega, služio i krvave bifteke

Sećam se

Službeni cirkus oko privatne posete: Zašto Aleksandar Vučić nije mogao da skokne do Jasenovca

Predsednik Vlade najmanje nemačke pokrajine Tiringije Bodo Ramelo, moj prijatelj i čitalac mojih knjiga, poželeo je da me privatno poseti povodom mog devedesetog rođendana, preda mi orden Tiringije u užem krugu prijatelja i porodice i večera sa mnom u Klubu književnika. E, to tako nije bilo moguće. Iz Nemačke nisu hteli da ga puste bez dvojice naoružanih telohranitelja, Srbija mu je dodelila još dvojicu naših naoružanih bezbednjaka, a morao je da ispuni i još čitav niz protokolarnih zavrzlama da bi sa mnom, sa sve telohraniteljima, proveo nekoliko privatnih sati. Nema privatnosti kada si na određenoj državničkoj funkciji

Na današnji dan

Svakome svoje: Pevam pesmu o Buhenvaldu

Izgradnja koncentracionog logora Buhenvald počela je 15. jula 1937. Jednom esesovskom oficiru je nekoliko godina kasnije palo na pamet da naruči da se komponuje „Pesma o Buhenvaldu“. Raspisao je konkurs među logorašima i dobitniku obaćao 10 maraka koje bi mogao da potroški u kantini. Lako je pobedio dvojac iskusnih austrijskih muzičara Fric Lener-Beda (1883-1942) i Herman Leopoldi (1888-1959). Obećani honorar im je isplaćen. Ja tu pesmu pevam i danas

Sećam se

Međunarodni komitet logoraša: Naš dobri esesovac

Zatvorenici koncentracionog logora Buhenvald tajno su osnovali Međunarodni komitet logoraša. Imao je tri glavna zadatka: da spasava komuniste, socijaldemokrate i mlađe i zdravije logoraše koji su imali veće šanse da prežive, da formira „lageršuc“ i organizuje logorske ambulante. Meni je to spasilo život – skinuli se me sa spiska za Aušvic i poslali u radni logor Nideroršl

Kultura sećanja

Bogdan Bogdanović (1922-2010): Pesnik zelene kutije i ukleti neimar

Danas Aleksandra Šapića biraju za gradonačelnika Beograda. Jedan drugi gradonačelnik srpske prestonice umro je 18. juna 2010. u dobrovoljnom izgnanstvu u Beču, jer nije umeo da oprosti svojoj Srbiji i svom Beogradu ni kada se činilo da su se promenili, jer ih je isuviše voleo, napisao je Ivan Ivanji pre dvanaest godina. Bogdan Bogdanović je Beograd bio napustio zbog ljudi koji su danas ponovo na vlasti

U novom broju

Uloga pojedinca u istoriji: Nemački kancelari i sudbina Srbije

Međusobne simpatije ili animoziteti, poštovanje ili nepoštovanje političara na vlasti u dobroj meri utiču i na bilateralne odnose zemalja. Od raspada SFRJ četiri nemačka kancelara su, svaki na svoj način, uticali na sudbinu ljudi u postjugoslovenskom prostoru. Navedimo samo kao primer očigledno nežan, gotovo majčinski odnos Angele Merkel prema Aleksandru Vučiću i neskriveni animozitet koji Olaf Šolc nije naročito prikrivao u ophođenju sa Vučićem