Loader
avatar

Ivan Ivanji

Kultura sećanja: Ustanak nemačkih radnika, jun 1953.

Srećan rođendan, druže Ulbriht

Direktiva partijskog vrha Istočne Nemačke je glasila: povećati normu kao rođendanski poklon predsedniku Valteru Ulbrihtu. U Berlinu su se 17. juna 1953. radnici pobunili, protest se proširio na čitavu zemlju, stotine hiljada ljudi zahtevalo je promene političkog sistema. Bio je to prvi ustanak u jednoj zemlji realnog socijalizma. Pregazili su ga tenkovi

Vuk Karadžić – Srpski papiri i saopštenja

Sumnjivo lice

"Otac srpske pismenosti cela života zavisan od neuka naroda i nepismenih gospodara – ima li strašnije sudbine?", napisao je Slobodan Selenić o Vuku. Pa još i oklevetan da je "špijun", "žbir", "uhoda", "pod avstrijskim uticajem". Vukov život i način razmišljanja bili su makar toliko moderni koliko je on modernizovao srpski jezik. A ako je pri tom uspevao da naplati svoje znanje o zemljama i narodima, pa šta?

Božiji zakonodavac

Mojsije i njegov faraon

Iako želimo da pođemo od pretpostavke da je Mojsije iz Starog zaveta istorijska ličnost, o njemu ne postoji nijedan siguran dokument, a pojavio se u relativno prosvećenoj, kulturnoj sredini, koja je ostavila brojne zapise, verodostojne podatke

Šta je Tito stvarno jeo – i pio

Puhovina, cviček i čivas

Mnogi se danas hvataju za Tita, pa tako i u pogledu hrane. Izgleda da se Tito dobro prodaje. Pedesetak puta sam kao prevodilac sedeo za njegovom trpezom, što na banketima, što na intimnijim obedima. Video sam šta voli, a na šta se mršti, a verodostojni izvori tvrde da je znao dobro da kuva. Među njegova omiljena jela spadala su puhovina i ćurka sa mlincima, voleo je cviček – kiselo vino koje neki nazivaju i "pogledom na svet"

Srpsko–mađarski odnosi

Ovako i onako, igy is, ugy is!

Bolje je da ne potegnem pitanje kom narodu pripada junak koji je Beograd odbranio od Turaka, Srbi ga poštuju kao Janka Sibinjanina, Mađari kao Hunjadi Janoša. Ja mislim da je bio Rumun, ali nema nikakve sumnje da je bio otac velikog mađarskog kralja Matije Korvina

1700 godina od Milanskog edikta

Kako je Hristos pobedio Jupitera

Za slobodu hrišćanske veroispovesti značajniji je Galerijev edikt. Za utemeljenje hrišćanske crkve kao svetovne organizacije, za njeno unutrašnje uređenje i teološku samospoznaju, Prvi vaseljenski sabor. Ipak, Milanski edikt, potpisan u Milanu 313. godine između ta dva događaja, jedna zapravo administrativna uredba koja utvrđuje ravnopravnost veroispovesti i povraćaj imovine hrišćanskim zajednicama i pojedincima, slavi se kao značajniji miljokaz hrišćanstva. Centralna proslava godišnjice Milanskog edikta u Srbiji održaće se na jesen u Nišu, rodnom mestu, za pravoslavce, Svetog Konstantina. Očekuju se desetine hiljada hodočasnika iz čitavog sveta

Političke konvencije

Više od stiska ruke

Nismo videli fotografiju, a kamoli snimak rukovanja Dačića i Tačija, ne znamo da li je bila reč o mlakom dodiru šaka uz gledanje u stranu, muškom stiskanju desnice kao među poslovnim partnerima, ili rivalima, koji ne moraju da se vole, ali misle da moraju nešto zajednički da urade, ili – što sumnjam – više od toga

Lični stav – Povodom sahrane dr Pavla Arsena Karađorđevića

Konkordat, banovina, antisemitizam i Trojni pakt

Dok je Pavle Karađorđević bio knez Kraljevine Jugoslavije nije došlo samo do pristupanja Trojnom paktu nego i do potpisivanja konkordata sa Vatikanom, "krvave litije" u Beogradu, do stvaranja Banovine Hrvatske i uvođenja dva zakona uperena protiv "osoba jevrejskog porekla". Ukratko: njegova politika bila je u sukobu sa Srpskom pravoslavnom crkvom, interesima delova srpskog naroda i antisemitska

Kultura sećanja – Markus Volf, najbolji špijun na svetu

Iz istočne Nemačke s ljubavlju

"Metode obaveštajnih službi nigde na svetu ne mogu da se ocenjuju merilima građanskog morala", rekao je svojevremeno bivši višedecenijski šef istočnonemačke obaveštajne službe Markus Volf. Čoveka koji je jednom politički spasao, a potom nenamerno srušio sa vlasti kancelara Vilija Branta, koji je za vreme Hladnog rata izgradio jednu od najboljih špijunskih mreža na svetu, nemački sudovi su nakon ujedinjenja zapadnog i istočnog dela posle višegodišnjeg procesa morali da oslobode zbog nedostatka dokaza da je radio išta nezakonito, a kamoli da je izdavao naređenja za ubistva

Kultura sećanja – Sudbina Podunavskih Švaba i informbiroovaca (ceo tekst)

Pa, znate kako je, ubijalo se

U Vajmaru je u organizaciji Memorijalnog centra "Buhenvald", a u saradnji sa moskovskom institucijom Memorijal, otvorena izložba "Gulag – tragovi i svedočanstva 1929–1956" o logorima u Sovjetskom Savezu za vreme Staljinove vladavine, kroz koje je prošlo oko 20 miliona zatvorenika. Memorijalni centar "Buhenvald" je sebi stavio u zadatak da, osim istraživanja užasa nacizma, proučava i pojave makar i samo donekle slične onome što se događalo u nacističkoj Nemačkoj. U okviru pratećih priredbi o logorima u bivšoj Jugoslaviji, o "logorisanju" Podunavskih Švaba i o "administrativnom upućivanju na društveno korisni rad" na Golom otoku, o tome kako je Mirko Tepavac zgrožen stanjem i "robovlasničkim" odnosima koje je zatekao celo rukovodstvo jednog logora u kome su bili zatvoreni Nemci poslao na Sremski front, govorio je Ivan Ivanji. Taj govor prenosimo u celosti

Kultura sećanja

Logor u komšiluku

Slika o vučjacima koje pujdaju na zatvorenike nekako je postala deo opšte predstave o nemačkim koncentracionim logorima. Ja sam bio tamo, ja sam to doživeo, a ipak je scena u kojoj sam učestvovao kao statista bila toliko nezamisliva, da sam kasnije počeo da sumnjam u sopstveno pamćenje. Sve dok šezdeset godina kasnije nisam pronašao potvrdu da je na zapoved komandanta logora u Magdeburgu njegov nemački ovčar, na moje oči, zaista jednog zatvorenika izujedao na smrt. Komandant se zvao Teofrid Alter. Posle rata bio je taksista u Beču i umro prirodnom smrću, pre nego što se neko setio da bi možda trebalo da mu se sudi