Loader
avatar

Ivan Ivanji

Aja Sofija – Od crkve do džamije

Sudbina svete mudrosti

Mnoge građevine markiraju istoriju koju dogradnje revidiraju. Aja Sofija je od crkve pretvorena u džamiju, od džamije je odlukom Mustafe Kemala Ataturka postala muzej, da bi sada ukazom Tajipa Redžepa Erdogana ponovo trebalo da se pretvori u džamiju. Da li će u jednoj od najlepših svetskih građevina ponovo prekrečiti sve što podseća na hrišćanstvo

Rušenje spomenika

Gospodari laži i robovi istine

U naletu pravedničkog ili kakvog god besa rušenje spomenika ne doprinosi ničemu dobrom. Ono ne doprinosi sučeljavanju sa neprijatnom prošlošću i njenom prevazilaženju, naprotiv, rušenjem spomenika ona se samo gura pod tepih. Da li bi trebalo da se minira Akropolj zato što su tvorci naše današnje demokratije u antičko doba držali robove

Obustavljanje istrage ubistva Ulofa Palmea

Tri musketara

Evropom su nekada vladala "tri musketara": Vili Brant, Bruno Krajski i Ulof Palme. Nikada do kraja rasvetljeno ubistvo Palmea stavilo je tačku na zlatno doba socijaldemokratije, čiji sunovrat i dalje traje. Od njihove ere na evropskom vidiku se nije pojavila ličnost koja je imala toliko uticaja na borbu za socijalnu pravdu. Ovo je kratka priča o sjaju i sutonu socijaldemokratije

Sto godina od uvođenja prohibicije

Ergo bibamus!

Da li se ljudima može zabraniti da tragaju za srećom? Naravno da ne. Da li društvo odraslom čoveku sme da propiše na koji način da traga za srećom? Naravno da ne. Da li društvo sme, može, treba da reguliše da niko svojim traganjem za srećom ne ugrožava tuđu sreću? Svakako. Ljudi od pamtiveka konzumiraju pivo, rakiju, vino i drogu. Nijedan zakon bilo gde nije to uspeo da promeni. Što reče papa Martin IV: "Ergo bibamus!" – "Dakle, hajde da popijemo!"

40 godina od smrti Josipa Broza Tita

Tehnologija vladanja, ljubavi i straha

Tito nikada nije ishitreno donosio odluke. Uvek bi prvo saslušao šta drugi imaju da kažu, ne bi ih prekidao, ne bi se mešao u raspravu, ali kada bi izrekao svoj sud, to je bilo neupitno i konačno. Smatrao je da ne treba previše često da drži govore kako ne bi dosadio ljudima, stručne poslove je delegirao, na pamet mu nije padalo da se meša u sve i svašta, njegova prirodna harizma i autoritet bili su toliki da nije imao nikakvu potrebu da se bilo kome dokazuje

Prekrajanje istorije

Novi sukobi u senci prošlosti

Ko snosi deo krivice za izbijanje Drugog svetskog rata? Šta predstavlja Armija krajova? Kako je poginuo Vladislav Sikorski? Da li je Crvena armija odgovorna za pokolj u Varšavi? Da li je Čerčil to znao? Ko je bio Stjepan Bandera? Različito tumačenje istorije doprinosi podgrevanju hladnog rata koji je ponovo podelio svet

Sećanje na holokaust

Aušvic nije metafora

Ujedinjene nacije su 27. januar proglasile za Međunarodni dan sećanja na žrtve nacionalsocijalizma. Jedinice sovjetske armije su na taj dan 1945. godine oslobodile koncentracioni logor Aušvic. Savet Evrope je preporučio da se tim povodom u svim školama održi čas na temu holokausta. U Srbiji se na taj dan slavi Sveti Sava, nije zgodno istovremeno podsećati na koncentracione logore, ali bi za to mogao da se odredi neki drugi dan. Ja ovu priliku koristim da skrenem pažnju da Srbija u Aušvicu nema svoju nacionalnu izložbu, iako joj je odavno na raspolaganje stavljen prvi sprat bloka 17 koji bi trebalo da deli sa drugim državama nastalim iz Jugoslavije

Novogodišnji miljokazi

Labudova pesma pod jelkom

Novogodišnje noći su kao miljokazi na putu. Što je put duži, sve se više prepliću do nerazdvojivosti. U sećanju ostaju one posebno lepe ili posebno strašne, naročito bučne ili posve tihe

Nedostojno poređenje Kiša i Malog

Anatomija slučaja Grobnice za Borisa Davidoviča

Braneći Sinišu Malog, kome će doktorat biti poništen kao plagijat, Aleksandar Vučić je rekao da su, eto, i velikog Danila Kiša isto tako neopravdano napadali da je plagirao doktorat, ali da se pisac odbranio. Obaška neukost, nesuvislost i neistinitost ove izjave, valja se podsetiti skandala nastalog nakon objavljivanja Grobnice za Borisa Davidoviča koji je potresao Jugoslaviju

Trideset godina od pada Berlinskog zida

Od dana radosti do decenija razočarenja

Nakon ujedinjenja Nemačke ljudi sa istoka zemlje su dobili toliko dugo snevanu slobodu da putuju gde hoće i kupuju šta hoće, samo što za to nisu imali para. Životni standard na istoku države je počeo da opada, a na gotovo sve rukovodeće funkcije su postavljani zapadni Nemci, čak i za šefove baleta ili direktore muzeja. Tri decenije nakon pada Berlinskog zida nemačko društvo je i dalje podeljeno, baš kao i raspodela bogatstva. Još jednom se pokazalo da demokratiju i slobodu veličaju samo oni koji je nemaju