Loader

Tema broja

Crna Gora, CIA i špijuni u rukama

U ponedeljak uveče, na još jednoj vanrednoj konferenciji za novinare – sasvim nepotrebnoj, štaviše štetnoj – premijer Vučić se još jednom ugruvao bez potrebe. Nije rekao ništa osim suvišnih kleveta, nejasnih aluzija i uopštenih pretnji, kao i obično, nažalost. Opet se svađao sa novinarima, obećavao nešto u vezi s nečim drugim, neodređeno, pazeći da negde ne kaže nešto konkretno – osim što je optužio jednog čoveka da je "engleski špijun", što je prošlo bez komentara. To mu nije trebalo, sve zajedno; bolje bi mu bilo da tu konferenciju nije ni sazivao, kad već nema šta da kaže

Politika gonjenja

Kosturi u ormanu

Da je vojno pravosuđe 2004. postupilo po pravilima kriminalističkog zanata i pošteno, znali bismo odmah ko je ubio dvojicu gardista u kasarni na Topčideru. Ali tu su druge neke sile bile na delu, a o tome i dalje ništa ne znamo, niti ćemo saznati, kako stvari stoje

Srpsko-hrvatski odnosi

Špijun koji se nagodio

Samo nam je još to falilo. Pravi hladni rat, kao iz šezdesetih: uhvatilo špijuna, nadigla se galama, čovek priznao, dobio tri godine i šta sad? Ono što nismo doznali – niti ćemo – jeste šta je to čovek špijao, s kim je bio na vezi, je li radio sam i već sve što u takvim hladnoratovskim pričama ide

Policijska posla

Drama u Bloku 45

Što ne ide brojnošću, ide lukavstvom. Policija se prošle nedelje našla u ozbiljnom taktičkom problemu: kako u zgradi od 14 spratova i 90 stanova naći čoveka koji je u nju utrčao s pištoljem u ruci. Nije bilo lako, ali je uspelo

Presuda Zdravku Mustaču i Josipu Perkoviću

I to im je hvala…

Ko s Tuđmanom tikve sadi, završi u nemačkom zatvoru. Zdravko Mustač i Josip Perković, bivši načelnici jugoslovenske i hrvatske državne bezbednosti, ljudi koji su 1989. i 1990. uveliko pomogli dolasku na vlast Franje Tuđmana i HDZ, i kasnije pod njegovim režimom obavljali veoma osetljive poslove iz oblasti bezbednosti, dobili su u prvostepenoj presudi Višeg zemaljskog suda u Minhenu – doživotnu robiju. Tamo su ih oterali upravo oni ekstremni hrvatski emigranti kojima su omogućili povratak u zemlju, dali pasoše i nameštenja. A zašto? Zato što su nekada davno dali ubiti emigranta Stjepana Đurekovića...

VREME BR.1181 | 22. AVGUST 2013.

Hrvatska teroristička emigracija i UDBA

Od eksplozije bombe u beogradskom bioskopu "20. Oktobar" pa do današnje nervoze u Republici Hrvatskoj oko Josipa Perkovića i njegove sudbine neprekinut je niz indicija, nagađanja i očiglednih uzajamnih veza između hrvatske terorističke neprijateljske emigracije s jedne i državne bezbednosti bivše jugoslavije s druge strane. Danas, posle tolikih godina, posle raznih otkrića, svedočanstava i dokumenata – ništa više nije tako crno-belo, kao što je bilo

Beograd na vodi

Kratka istorija skandala

Ovo što je naizgled eskaliralo u ponedeljak pre podne pred Gradskom upravom (samo naizgled; ima još fore) počelo je još davno – za današnja merila, jer se sve u ovoj zemlji ubrzava. Zahvaljujući savamalskom skandalu od pre tri meseca početak priče je što zaboravljen, što zabašuren. A to vlastima odgovara

Molbe, žalbe i pritužbe

Ko će nama da zameni Tita

Ko god je imao neku neizlečivu tužbu, žalbu ili primedbu, mogao je da sedne, da presavije papir i da sastavi pismo Maršalatu. To bi pismo uredno stiglo na odredište, makar bilo adresirano i na "Maršalat, Beograd". Tu su se pisma građanstva razvrstavala po kategorijama: za bacanje; za Udbu; za pravosuđe; za organe uprave; za Kabinet Predsednika. Kabinet bi onda – u odgovarajućim slučajevima – izvestio pošiljaoca da je Predsednik upoznat sa sadržajem, zainteresovan i da se očekuje rezultat

Afera sa helikopterom

Tek sada je pao

Više tužilaštvo u Beogradu donelo je pre neki dan rešenje po kome u slučaju pada helikoptera i sedam mrtvih nema mesta krivičnom gonjenju. Helikopter je – pravosudno gledano – pao tek sada

Policija i politika

Ko je na kraju komandnog lanca

Do dana današnjeg nismo dobili niti jednu informaciju o tome ko je policiji zabranio da interveniše u noći 24–25. aprila u Savamali. To je stvar ozbiljnija od bilo čega drugoga, pa valjda zato i nema objašnjenja