Predsednik je odigrao vratolomnu numeru: starom vladajućem timu poverio je novi politički program, što je prava pljuska biračima koji su u velikom broju izašli na birališta da kazne upravo tu vladu i njenog premijera Žan-Pjera Rafarena
Suparnici su do neprepoznatljivosti slični u svojim političkim karijerama, s izuzetkom godina koje ih dijele, 49 spram 72. I Širak je na svojim počecima, kako podsjeća ovih dana politički teoretičar Marsel Goše, imao "vražju energiju", te se govorilo kako je kao mlad ministar poljoprivrede "poznavao po imenu svaku kravu u Francuskoj"
Novi zakon u školama zabranjuje nošenje svih "napadnih verskih simbola" i izričito spominje hrišćanski krst, jevrejsku kapicu i muslimanski veo
U senci iračke krize prošle sedmice (ne)očekivano je izbila transatlantska svađa među saveznicima: Francuske i Nemačke s jedne i Amerike s druge strane. Iako se, uslovno rečeno, američki i evropski pristup u vezi sa Sadamom Huseinom i Irakom razlikuju od početka najnovijeg zapleta sa iračkim naoružanjem, iznenađujuća je bila žestina međusobnog obračuna i upotreba teških reči bez diplomatskih rukavica. Da li su Francuska i Nemačka "stara Evropa" (D. Ramsfeld) ili je Evropa sita pozicije mlađeg partnera u tradicionalnom savezništvu – pitanje je koje je tim povodom zaintrigiralo posmatrače i analitičare. Ovoj izazovnoj temi "Vreme" posvećuje naredne stranice tekstovima iz pera svojih izveštača iz Pariza i Berlina; u prilogu su i izvodi iz govora američkog državnog sekretara Kolina Pauela u Davosu istim povodom, koji, kako se čini, nastoji da smiri loptu.
Šest milijuna francuskih birača, koji su 21. aprila dali svoj glas čelniku krajnje desnice Žan-Mari le Penu, ostali su bez ijednog zastupnika, što zajedno s petnaest i pol milijuna suzdržanih čini da svaki drugi Francuz nije zastupljen u Nacionalnoj skupštini
Očekivana velika izborna pobjeda desnice iduće nedjelje označit će najveću koncentraciju vlasti u rukama jednoga čovjeka i jedne stranke. Predsjednik koji je imao najmanju izbornu podršku u povijesti Pete republike, za samo mjesec i pol dana i nakon referendumskog reizbora – koji se duguje historijsko-prometnoj nesreći velikih razmjera – raspolaže većinom u svim polugama vlasti: u parlamentu, senatu, pokrajinama
Levica bez prestanka ponavlja da bi pobeda protivničkog tabora na parlamentarnim izborima – koja je po ispitivanjima javnog mnjenja više nego sigurna – označila početak "socijalne regresije"
Prema institutima za ispitivanje javnoga mnijenja – delfijskih proročišta postmodernističke demokracije – umjerena bi desnica mogla osvojiti oko 40 posto glasova u prvom krugu i apsolutnu većinu u Nacionalnoj skupštini u drugom
Da je sve moguće u toku nastupajućih parlamentarnih lipanjskih gibanja, posvedoluje nam i primer levice kojoj je pošlo za rukom da od svoje izborne baze – koja je u prvom krugu sankcionisala premijera Žospena što nije vodio dovoljno levu politiku – zatraži i, što je najčudnije, dobije u drugom krugu podršku za... kandidata desnice, predsednika Širaka
Širak je već počeo emitovati signale da bi ovu veliku ulogu, u kojoj se našao zbog niza svojih golemih grešaka – ulogu "spasitelja nacije", mogao shvatiti i kao jedinstvenu priliku da završi neke svoje račune na desnici, posebno s centristima. Ovo je Pirova pobeda i za samog Le Pena lično. Le Pen je, naime, za čitave svoje političke karijere najdoslednije pobijao samog Širaka i ovaj mu je uzvraćao istom merom, a sada, neočekivanim svojim uspehom, tom svom smrtnom neprijatelju osigurava završnu pobedu
Le Pen, Lagije i Ševenman, svaki s otprilike 8 do 13 odsto – srednjokategornici dakle – odlučivat će o drugom krugu, kao i oni neopredjeljeni. Jer, četrnaest gubitnika u prvome krugu – prema sadašnjim analizama javnoga mnijenja – predstavljaju čak 64 odsto izbornoga tijela
