Spomenar
Kad je sve izmaklo kontroliČime su šezdesete zaslužile epitet neponovljivih godina i koliko je tome doprinela nostalgija
Čime su šezdesete zaslužile epitet neponovljivih godina i koliko je tome doprinela nostalgija
Valja sve vrijeme imati na umu da nipošto nije slučajno što su glavni akteri ovog sadašnjeg ludila stasali upravo u devedesetima i da oni danas, u još istaknutijim ulogama nego tada, posve svjesno djeluju po istom principu kao što su djelovali onda
Istraživački centar Krik objavio je da je u jednom od razgovora koje je prisluškivala policija član kriminalne grupe Kruševljanina Zorana Jotića Jotke izjavio da Jotić nema razloga da se plaši jer je "Gašić kod njega na kazanu", što je žargonski izraz za nekoga ko se nalazi na nečijem platnom spisku. Šef BIA je odbio da odgovori na pitanje novinara da li je i u kakvom odnosu sa ovim kruševačkim mafijašem. No, ovo nije prvi put da se Gašićevo ime nalazi pored Jotkinog. Navodno je devedesetih Jotkina ekipa pokušala da reketira Gašića. Da li ovaj nije hteo da plati reket ili nije platio dovoljno, tek podmetnut je požar ispod njegovog džipa. Gašić je pred Specijalnim sudom za organizovani kriminal saslušan zbog incidenta, ali je tada izjavio da ne zna za postojanje "čuvene" Jotkine kriminalne grupe. Nije prepoznao ni onoga ko je optužen za paljenje automobila
Prva i valjda najvažnija funkcija i obaveza vlasti jeste održavanje pravnog reda i zaštita prava i sloboda. Ako se u društvu nanizalo mnogo "zločina", pa još onih "jezivih i šokantnih", onda to znači da vlast nije valjano obavila svoju osnovnu dužnost. To je najšokantnija kritika vlasti, koja je ovoga puta potekla iz njenih redova
"Po pravilu, srpski udžbenici predstavljaju Srbe isključivo kao žrtve, srpske težnje i akcije kao legitimne, prećutkuju stradanja druge strane, a albanski udžbenici imaju isti narativ sa obrnutim predznakom. Vekovi zajedničkog života i mnoštvo pozitivnih primera se izostavljaju. Rezultat je da danas mlađe generacije Srba i Albanaca ne znaju ništa jedne o drugima, vide se međusobno kao neprijatelji i apsolutno im je nezamislivo da smo, zapravo, oduvek živeli zajedno, uz to vekovima i u istoj državi, bila to Vizantija, kraljevina Nemanjića, Osmansko carstvo ili Jugoslavija"
I pored toga što je najdugovečniji gradonačelnik Balaševićevog grada, što ne silazi sa lokalnih ekrana i novinskih stubaca, što se visoko vinuo u političkom životu zemlje, Vučević i dalje odaje utisak čoveka koji se na tom mestu našao sasvim slučajno. Kao da je neko organizovao katastrofalno loš kasting i izabrao potpuno pogrešnog glumca za glavnu ulogu
Pretpostavljajući da su oba igrača makar prosečni šahisti, partija se može poprilično precizno rekonstruisati. Naravno da su manje varijacije moguće (u redosledu poteza), ali one nisu toliko bitne za odnos snaga do devetog poteza kada Aleksandar Vučić pravi veliku rokadu https://twitter.com/mladenme/status/1367578065044348930
"Želim da poručim svoj deci da razmišljaju, posebno deci koja osećaju da su različita i drugačija od ostalih, koja se uvek ne uklapaju u sredinu ili na neki način bivaju odbačena. U redu je ne biti kao drugi. Nastavite da verujete u sebe. Meni se to isplatilo, uprkos svemu" – Zlatan Ibrahimović
"Aleksandar Vučić je toliko nervozan jer nema odgovor na slučaj Jovanjica i sada pokušava da na sve moguće načine opere tragove koji vode do vrha države i do njegovog brata"
Meni je kao djetetu moj djed pokazivao gdje mu je metak ušao u nogu, a gdje izašao, a moj otac danas mojoj djeci priča o tome, kako je slomio nogu igrajući fudbal
Ako su mnogi među istoričarima i filmskim kritičarima ćutali do sada, vreme je da progovore ne toliko o filmu, nego o genocidu u NDH, i da se bore za izgradnju narativa o toj prošlosti koji neće da deli nego da ujedini, i to ne samo na nacionalnoj osnovi, nego na transnacionalnom zajedničkom deljenju istih vrednosti i istog pristupa suočavanju s prošlošću: bez upoređivanja i hijerarhizacije žrtava, bez mešanja Drugog svetskog rata i ratova devedesetih, bez negiranja zločina koji su protiv drugih počinjeni u naše ime
Šta je Balašević radio od samog početka? Ono što i svaki pravi pesnik: stvarao je svetove. Izmišljene, a nama sasvim prepoznatljive, zapravo intimne. A u tim je svetovima stvarao ljude, sudbine, priče koje nisu ličile ni na koje druge, mada naizgled ničega "ekstravagantnog" u njima nije bilo. Nije li, da oprosti vaša osetljivost na odveć preuzetnom poređenju, i Čehov radio isto tako?
